3. Okrugli stol HDFEZ-a - 21. listopada 2008.

Održan 3. Okrugli stol Hrvatskog društva za farmakoekonomiku i ekonomiku zdravstva (HDFEZ) na temu "FARMAKOEKONOMIKA -

Koliko nas košta (ne)pridržavanje uputa o pravilnom uzimanju dugotrajne terapije za kronične bolesti

Uvodno je posebna gošća HDFEZ i Okruglog stola, prof.dr.sc. Antoinette Kaić Rak, časnica ze vezu SZO s Hrvatskom, prestavila publikaciju SZO: Adherence to long-term therapies - Evidence for action koja izvanredno analizira probleme adherencije i daje sjajne smjernice i naputke ra razvijanje programa pravilnog uzimanja terapije. Prema istraživanjima i zvještajima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u razvijenim zemljama pridržavanje uputa o pravilnom uzimanju dugotrajne terapije za kronične bolesti iznosi prosječno 50%, a u zemljama u razvoju samo 26% - 43%, bolesnika uzima odgovarajuće lijek za kroničnu bolest. Zaključci navedenog rezultata istraživanja SZO primjenjivi su i za naše okruženje i može se zaključiti da u Hrvatskoj znatno više od 50% propisane terapije odlazi u vjetar.

Zatim je predsjednik HDFEZ, primarijus dr.sc. Ranko Stevanović ukazao na to koliko je pridržavanje uputa o pravilnom uzimanju terapije farmakoekonomska kategorija, procjenivši da se samo na mjestu propisanih lijekova koji se nakon podizanja iz ljekarni ne uzimaju, godišnje "baci u vjetar" oko 500. milijuna kuna, uza svu štetu po zdravlje koje neuzimanje lijekova čini: prerano umiranje, prijevremene komplikacije dugotrajnih kroničnih bolesti, gubici na kvaliteti života oboljelih, kolateralne farmakoekomonske štete zbog (nepotrebnih) komplikacija kroničnih bolesti.

Slijedeći sudionik Okruglog stola Czaba Dohoczky, dr.med., iz HDFEZ prezentirao je rezultate i prakse iz svijeta, a Aleksandra Gundler mr.pharm., također članica HDFEZ Provođenje ljekarničke skrbi za oboljele od dijabetesa, astme i hipertenzije (pristajanje bolesnika na trajnu terapiju lijekovima)-Smjernice FIP-a i WHO, dok je Karolina Kalanj, dr.med. sa ŠNZ "Andrija Štampar" prezentirala iskustva Regionalnih projekti i iskustva iz Australije spodručja adherencije.

Zaključci Okruglog stola:

Pristanak na terapiju od strane pacijenta ne jamči suradljivost, disciplinu, pravilno uzimanje i ustrajnost koje su pravilo u terapiji za većinu kroničnih nezaraznih bolesti (povišeni tlak, povišena razine glukoze u krvi, giht, reumatske bolesti, stanja nakon operacija, ugradnje usadaka, presadaka i sl.). Procjena je da u Hrvatskoj blizu 1,000.000 građana ima kroničnu bolest s kojom, bez potpore sustava, moraju sami upravljati, najviše zbog slabljenja komunikacije, te vertikalne i horizontalne povezanosti u djelatnostima primarne zdravstvene zaštite i zdravstvenom sustavu u cjelini. Bolesnici ne uzimaju terapiju ustrajno i na način kako je propisano, griješe ili svjesno modificiraju dozu, a terapiju prerano ili sasvim bez razloga prekidaju. Štoviše, neki je prekidaju zbog nestanka očiglednih simptoma te subjektivnog osjećaja poboljšanja (npr. normalizirali su tlak) pa smatraju da im lijekovi više ne trebaju, umjesto da baš zbog toga još upornije, ohrabreni, nastave s terapijom. Ekonomski i zdravstveno gledano radi se o značajnom iznosu sredstava i neisporučenog zdravlja, dok je široka javnozdravstvena i edukacijska akcija izostala. Racionalizacija i pozitivne promjene na ovom području daju dvostruki učinak: jamče bolju isporuku zdravlja, smanjenje pogubnih komplikacija kroničnih bolesti, prerano umiranje i poboljšavaju kvalitetu života, a posredno pozitivno utječu na zdravstvenu potrošnju jer se smanjuje potrošnja lijekova koji se moraju primjenjivati za tretiranje posljedica neuzimanja terapije za osnovnu bolesti, te se dio sredstava koji se potroši na neuzimane lijekove može biti preraspodijeljen na bolje pozicije unutar raspoloživog proračuna.

Zaključci:
1. Potrebno je na razini države, županija i gradova uspostavljati programe i kampanje koje imaju za cilj poboljšanje adherencije za lijekove za dugotrajne kronične bolesti,

2. Svaka aktivnost koja poboljšava kvalitetu farmakoterapije poboljšanjem adherencije znatno doprinosi zdravlju građana i racionalizaciji potrošne za zdravstvo u cjelini,

3. Adherencija se poboljšava motiviranjem i podsjećanjem bolesnika na važnost pravilne neprekidne farmakoterapije kronične bolesti,

4. Podsjetnik/motivator može biti pisani materijal, pismo ili plakat, SMS, e-mail, telefonski poziv (iz Call centra automatski ili osobni) i sl.,

5. Kombinacije komunikacijskih kanala su najoptimalnije: pisani materijali, govorna komunikacija, audiovizualna stimulacija (spotovi), osobno podsjećanje itd.

6. Treba odabrati podsjećanje na terapiju za epidemiološki "najsmrtonosnije" kronične bolesti koje ubijaju građane,

7. Regrutiranje bolesnika za ovakvu aktivnost vrlo je delikatno, treba je napraviti uz informirani pristanak pacijenata i samo takvu listu koristiti za pozivanje i obraćanje

8. Call centar treba biti osnovica ove aktivnosti.